Bamija (Abelmoschus esculentus), jedna od najstarijih zdravih namirnica, na velika vrata vraća se u jelovnike brojnih kuhinja. Ipak, o njoj se i dalje stidljivo govori, jer većina ne zna ni kako izgleda, ni kakvog je ukusa, niti šta sve posjeduje. A okra, kako je još zovu, u ishrani je korištena još prije tri i po milenijuma.
Za njen izuzetan uticaj na glatkoću i zategnutost kože znala je i Kleopatra. Zbog afrodizijačkih svojstava bila je omiljeno jelo begova, o čemu najbolje svjedoči čuvena Begova čorba i Bajramska bamija.
Ova trajna biljka iz porodice sljeza, raste do metar visine. Ima plod duguljastog rebrastog oblika koji je lako svarljiv, sočan, prijatnog i pomalo oporog ukusa. Za ishranu se koriste samo mladi nedozreli plodovi, koji se prilikom kuhanja raspadaju oslobađajući mnoštvo sitnih sjemenki, izuzetno bogatih bjelančevinama i mastima.
Da bi mogle da se nađu na trpezi tokom cijele godine mlade bamije se suše, nanizane na konac. Osim konzerviranja sušenjem, može i da se zamrzne, marinira ili samelje.
Bamija je bogata biljnim vlaknima, važnim za održavanje normalnog nivoa holesterola u krvi, dobrog varenja i stabilizacije nivoa šećera u krvi.
Sadrži i brojne minerale i vitamine, posebno iz grupe B, (najviše B1 i B2 i B6) važne za održavanje sigurne i zdrave trudnoće. Proizvodeći folate, sprječava pojavu urođenih mana i pomaže da plod raste i razvija se normalno.
