Svi oni koji se sjećaju 2002. godina znaju da je u tom periodu u Bosni i Hercegovini bilo bezbroj međunarodnih agencija i da su prevodioci imali pune ruke posla.
Ja sam sa 23 godina završila faklutet za engleski jezik i kao takva sam brzo našla posao u jednoj od međunarodnih misija u Sarajevu.
Radila sam nekoliko mjeseci, a onda je došao novi službenih u našu misiju (naziv agencije za koju sam radila ne mogu otkriti jer sam potpisala ugovor), inače inspektor iz Amerike.
Meni je rad u ovoj agenciji bio prvi susret sa ljudima crne rase. I Don je bio Crnac, taj pomenuti novi službenik.
Ja sam dobila zadatak da sa njim radim po terenu, da obilazimo policijske stanice širom Bosne i Hercegovine.
Don je bio fantastičan, bio je lijep i lijepe tjelesne građe, imao je dobar karakter, znao se i našaliti, ali je u poslu bio ozbiljan i profesionalan. Kad bi došao u neku policijsku stanicu kao službenik međunarodne zajendice svi su se tresli.
Počeli smo se družiti. Nekoliko puta smo otišli na piće poslije radnog vremena. Malo mi je bilo čudno kako nas ljudi sa prezirom gledaju, ali meni je bilo prelijepo sa njim.
Nakon dužeg druženja, Don me jedne večeri poslije posla pozvao sebi da gledamo filmove, bio je to petak navečer, dobro se sjećam.
Živio je u jendoj od onih zgrada na Kovačićima gdje su sve bili čimbenici međunarodne zajendice. Ulaz na sprat se otvarao na karticu, u to doba to je bila naučna fantastika u Bosni i Hercegovini.
Bila sam fascinirana. Sjedili smo gledali film, pili vino, a onda smo se počeli maziti, a potom i voditi ljubav.
Don je bio nevjerovatan, muškarac za poželjeti. Svaku sekundu provedenu sa njim sam uživala.
Naša veza je trajala mjesecima, u julu me čak odveo i na more, uživlai smo na jadranskom moru.
Nakon što smo se vratili, on me pozvao u hotel, gdje smo noćili, a onda je počo nevjerovatan scenario.
Ujutro sam se probudila i našla 5000 maraka u koverti i oproštajno pismo. U pismu je napisao da je njegova misja u BiH završena i da se vraća u Ameriku, piše da sam divna i bla bla… Da skratim napomenuo mi je da se vjerovatno više nikad nećemo vidjeti.
On je otišao a ja sam se grozno osjećala. Kao kurva da izvinete, zbog para koje mi je sotavio. I ako je napisao da je to umjesto poklona koji mi je htio kupiti.
Pravi šok je tek uslijedio kada sam slučajno upoznala jednog Amerikanca koji je sa Donom bio u jednoj misiji na Kosovu. On mi je ispričao da Don u Americi ima ženu i troje djece, da po međunardonim misijama radi kako bi zaradio ekstra para.
Tad nije bilo facebooka, sad ima facebook, šta mislite jesam li zaplakala kad sam ga pronašla na društvenim mrežama 2008. godina?
cikportal.blogspot.ba
