Prije 2 godine sam se udala, i volim svog muža svim svojim bićem. Prije četiri mjeseca saznala sam da me prevario pred samu godišnjicu našeg braka i to sa svojom kolegicom sa posla. Saznala sam da su imali odnos u noćnoj smjeni. Za mene je to bio šok jer je njegova kolegica znala da je on oženjen za mene i znala je da nosim njegovo dijete. Međutim ona ga je zavela sa pričom kako je dobra u krevetu i to u raznim stvarima. Nakon toga su se dopisivali, ali kako on kaže imao je grižnu savjest pa je prekinuo kontakt. A nakon nekoliko mjeseci mu se opet počela javljati. Dogovarali su gdje i kada mogu imati odnos, ali onda sam saznala sve. Htjela sam ga ostaviti, spakovala sam svoje stvari, ali je plakao kao malo dijete, pokajao se za ono što je radio, bio je spreman da se ubije samo da ga ja ne ostavim. Cijeli dan i noć smo plakali zajedno. Tu noć nikad neću zaboraviti. Ležali smo zagrljeni i posljednji put lijepo pričali. Dvije pjesme koje su svirale na radiju su presudile sve. Bile su to pjesme “kako sam volio tebe” i “samo ovu noć, bar da plačemo do jutra”. U jutro se nismo mogli odvojiti jedno od drugog. Riješila sam ostati s njim, on me voli više nego ikada prije, ali mene te misli kako on vodi ljubav sa drugom ne napuštaju i to me koči u mojoj sreći sa njim. Ne znam šta da radim!
