
Ipak, kafići na sarajevskoj Baščaršiji, pogotovo njihove bašte u ljetnim mjesecima, prepune su mladih kojima je ovo postao svakodnevni ritual. U jednom od njih zatičemo nekoliko njih, koji nam objašnjavaju da već odavno “uživaju” u ovoj navici.
“Kupujem najmanje jednu nargilu dnevno. Jače su od cigara, definitivno, a jednu nargilu pušim sat vremena. Znam da je to štetno, ali nekako uživam kada sjednem u kafić i naručim nargilu, posebn je to merak”, kaže nam jedan mladić obavijen aromatičnim dimom u kafiću u sarajevskom Starom gradu.
Pokazuje na nekoliko nargila koje stoje pored šanka, čija se cijena kreće od tri do 12 eura, u zavisnosti od duhana i arome, dok nam konobar objašnjava da su korištene i spremne za pranje.
“U prosjeku prodamo 80 nargila dnevno. Naravno, ne dajemo ih maloljetnicima i obavezno tražimo ličnu kartu”, tvrdi on, dajući nam cjenovnik u kojem pišei da se nargila ne služi maloljetnim osobama.
Ipak, nedavni slučaj kada se na Baščaršiji onesvijestila maloljetna djevojčica nakon pušenja nargile ponovo je pokrenuo priču o štetnosti ove navike, a dodatno zabrinjava da u Bosni i Hercegovini ne postoje zakonski propisi kojima bi se odredila starosna dob onih koji kupuju nargilu, ali i deklaracijom utvrdio njen sadržaj.