Vrijeme je zlato. Uvjerite se i sami uz ovu priču.
Majke se mnogo žrtvuju za svoju djecu. Ali čak i ponekad iako ne vole da se raspravljaju sa svojom djecom i izgledaju sretno, one bi željele također da se malo odmore od svakodnevnog života
Dok vodi svoje dijete u školu i ova majka razmišlja o istim stvarima. I ona razmišlja o svemu što treba da uradi za svoje dijete, od pravljenja užine do vođenja u školu; njen sat je uvijek podešen prema potrebama djeteta
Ona također ima mlađeg sina koji bi plakao neumorno po cijelu noć, otežavajući joj da se opusti i naspava. Ali postoji nešto prelijepo što joj daje snagu. Napisala je pismo kako bi to podijelila sa cijelim svijetom
Ovo pismo pod nazivom “Po posljednji put” je napisano za sve majke koje misle da se previše žrtvuju za svoju djecu. To je divna averzija od onoga što se moglo i očekivati. Njena osećanja najbolje su opisane riječima i ona vas vodi kroz svoj svijet majčinstva i pokazuje zašto je vrijedno svog vašeg truda
Ona piše: “Kada budete prvi put zagrlili svoje dijete, više nećete biti ista osoba. Možda želite da budete ona stara osoba kada ste imali slobodu i slobodno vrijeme, kada niste znali šta je umor i kada vam je svaki dan bio isti”
“A sada se to promijenilo. Sada mijenjate djetetu pelene i slušate kako plače. Žalbe i prepirke. Drijemanje ili nedostatak drijemanja. To možda izgleda kao beskrajni krug u kojima se stvari ponavljaju. Ali ne zaboravite…”
“…postoji posljednji put za sve. Doći će dan kada ćete po posljednji put hraniti svoje dijete. Spavat će u vašem krilu nakon dugog dana. I po posljednji put ćete ga grliti dok spava. Jednog dana vi ćete ga nositi na boku, a zatim ćete ga spustiti. Oprat ćete mu kosu, držat ćete ga za ruku na ulici”
“I onda nikada neće ponovo zatražiti to isto od vas. Više vas neće buditi u toku noći i tražiti da se mazite. Pjevat ćete mu pjesme i igrati za njega, a onda nećete to raditi ponovo, jer će vam biti posljednji put”
“Kada ga budete ispratili u školu, poljubit će vas za rastanak, a sutradan će vam tražiti da ne idete sa njim. Čitat ćete mu priču pred spavanje, brisat ćete mu umazano lice. Ono će vam se bacati u zagrljaj po posljednji put”
“Činjenica je da ne znate kada će se desiti taj posljednji put, sve dok ne dođe taj trenutak. Čak i tada, trebat će vam vremena da shvatite. Dakle, dok živite u ovim trenucima sjetite se da su oni vrlo ograničeni i da neće trajati zauvijek. I kada prestanu da se dešavaju, željet ćete ponovo da ih doživite”
