Da vam odmah na početku kažem, ovo nije gledanje na odgoj djece sa psihološke strane. Ovo je moje gledanje, za koje smatram da trebam podijeliti s vama, pošto sam 9 “duuugih” mjeseci trudnoće upijala kao spužva baš sve što se tiče beba i majčinstva, pa tako i sve što se odgoja djece tiče. Okružena sam sa puno novopečenih mama, pa tako i staropečenih (ili ti, mame koje su već duže vrijeme mame). Upoznala sam se sa mnogim metodama odgoja. I sa lošim i sa dobrim. Najprije bi pošpotala ove loše, pošto ih je, nažalost, više.
Ma pljusni bebu malo po peleni ako ne sluša, ništa joj neće biti.
Okej. MOŽDA, ali MOŽDA stvarno ništa ne bude. Ali i sa tim pljuskanjem po peleni djecu učimo nasilju. Realno, nećeš bebu od 5,6 mjeseci pljusnuti po peleni (mada sam se uvjerila da ima i takvih). Zbog čega? Jer je beba i ima sasvim normalnu potrebu da tu i tamo zaplače? Zar nije bolje, već ako ti toliko glava puca od bebinog plača, dati nekome da ju pridrži 2,3 minute i otići u sobu smiriti se. Jer, pljuskanje bebe od par mjeseci po peleni, nit’ je normalno, nit’ nema ikakvog dobrog efekta.
Što se toddlera tiče (toddler – dijete od 1-3 god.) koje upija sve što vidi, čuje, tako bi i ovo pljuskanje po peleni jako dobro upamtio; upio. Nekako bi mu to što ste ga lupnuli dalo povratnu informaciju, kako je sasvim uredu, ako netko nešto ne napravi kako treba ili pogriješi, istući tu istu osobu po guzici. Ili gdje se već stigne. Tako da, koristite li se ovom metodom, nemojte se čuditi ako vas vaš toddler lupne po guzici ako mu ne napravite ručak baš onakav kakav si je on zamislio.
Batina je iz raja izašla!
Batino! Evo ti jednosmjerna karta i vrati se u raj! Zamislite, isprebijate svoje dijete i jedino opravdanje vam je da je batina iz raja izašla?! Eh, da je ta batina toliko dobra, ne bi ona izašla iz raja nikako. Što li djeca moraju toliko loše učiniti da ih odgajate udarcima? Da za svaku stvar ruka leti preko stola i pljus djetetu u lice? Zašto? Djeci usađujete veliki strah od vas samih i veliki manjak samopouzdanja kod njih. Počinju se osjećati manje vrijednima, jer eto, dajem primjer, nisu pospremili sobu i malo su se prigovarali, pa ste ih vi odmah dodatno našamarali da im date motivaciju za još veći strah i nemir. Pa se onda svi čude zašto postoji toliko nasilja među djecom… Zapitajte se samo odakle im. Sve se vuče od kuće, kako se kaže…
Ma pusti da se isplače, zaspati će…
Da, nije neka od “odgojnih metoda” ali opet ja ju smatram jako štetnom za bebu, isto je kao i da udariš bebu. Kako samo onima koji ovo primjenjuju nije žao slušati bebin plač, bebu koja plače jer želi majku u blizini kako bi se osjećala sigurnom? Ljudi, 21. smo stoljeće. Shvatite da bebe ne jačaju pluća tako što ih zatvorite u sobu, pa nek plaču do sutra. Tako škodite svojoj bebi, ne pomažete ni sebi, ni njoj, a najmanje njenim plućima!
Ja sam te rodila, ja ću te i ubiti ako treba!
MOOOLIM? Dakle ovo sam čula svojim ušima, doduše od meni nepoznate osobe, nakon što je najprije ispred 20 ljudi svog sina bacila na pod, vukla ga za uši i zatim je iz njenih ustiju izašla ova katastrofa. I to samo zbog toga jer je sinu slučajno pao karton s jajima nasred trgovine i sve se razbilo. Baš super razlog za najprije ubiti sina od batina, pa ga učiti kako je ubojstvo sasvim normalna stvar zbog par razbijenih jaja.
No, da se sad maknemo od loših, evo i nekih dobrih metoda, za koje sam sigurna da ću ih primijeniti. Nadam se uspjehu!
Razgovor, razgovor i samo razgovor…
Tko kaže da se razgovorom ne može rješavati stvari, probleme… ? Dakako da može. Tako i kod odgoja djece. Ako ih od malena učite da svaki svoj problem, nesuglasicu, podijele sa vama, da potraže savjet kad god im treba, već to vam je veliki plus. Dijete će tada dobiti povratnu informaciju kako ste vi ta osoba koju vrijedi poslušati, koja zna, pa će vas poslušati i kada nešto pogriješi, a vi mu razgovorom dočarate kako je pogriješio i kako to sljedeći put neće napraviti.
Djeca uče kroz igru.
Ako u vašem domu nema loših metoda odgoja, vodite se samo ovim dobrima, nekada je neizbježno da dijete ne vidi nasilje. Bilo to u šetnji gradom, na televizji… Dijete pamti. Dobro bi bilo, ako se već nađete u situaciji da vam je dijete na bilo koji način pokazalo nasilno ponašanje, da mu odvučete pažnju od nasilja putem igre. Recimo, uzmete dva plišanca, odredite kako je jedan dobar, a drugi loš. Objasnite djetetu kako dobrog svi vole, a kako loš nema prijatelja zbog stvari koje radi. Dijete će vrlo brzo putem ovakvih primjeraka shvatiti kako nije dobro biti loš.
Još jednom, kao što sam već rekla, djeca pamte. Sve što vide, sve što čuju… Nemojte djecu učiti lošem ponašanju ili nasilju. Najviše pamte ono što ih roditelji nauče. Vi ste im ipak najveći uzor, ne dozvolite si da budete loš uzor. 🙂
Izvor: samohranemajke.wordpress.com
