Zbog utjecaja medicine ova biljka je pala u zaborav, no možete ju pronaći u prirodi ili u biljnim ljekarnama.
Vrbovica liječi prostatu
Osim što je dragocjena u liječenju upalnih stanja prostate, ovom se biljkom uspješno liječe bolesti mjehura, bubrega i uporne bakterije u urinarnom sustavu
Vrbovica (Epilobium pariflorum – montanum L.) biljka je iz obitelji pupoljica (Oenotheraceae), a farmakopejski naziv joj je Herba Epilobium. Prirodni je antiseptik, antibakterik, adstrigent, antiinflamatorik i antikarcinom.
Druga imena ove ljekovite biljke su planinska vrbovica, svilovina, šumska vrbovica, Englezi je nazivaju Broad-leaved Willowherb – Mountain Willow-Herb, Nijemci Berg-Weidenröschen, Francuzi Epilobe des montagnes, a Talijani Garofanino di montagna.
Cvat od srpnja do rujna
Iz zaborava pučke medicine vrbovicu je afirmirala austrijska bilinarka Maria Treben. Ova trajna biljka s uspravnom okruglom i nerazgrananom stabljikom naraste i do 100 cm. Listovi su joj dugi, jajastog oblika i na vrhu zašiljeni. Cvijet s četiri latice je bijelo-ružičast, crven, a cvate na samom vrhu sjemenskih ljuski. Podanak je jako razvijen s puno vriježa. Plod je tobolac dugog i uskog oblika.
Vrbovica cvate od srpnja do rujna. Raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima uz šumske putove, pretežno u crnogoričnim i listopadnim šumama. Voli svježa hranjiva tla bogata dušikom.
Branje: Želimo li ubrati i spremiti vrbovicu, sakupljamo listove ili cijelu biljku u cvatu. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Poslije sušenja biljku usitnimo i pohranimo u odgovarajuću ambalažu.
Ljekoviti sadržaj ove biljke su: flavonoide, kvercetrin, kvericetin, miricitin, sitosterol, vitamin C, karotin.
