Putovanje života za Phyllidu Swift (23) iz Chestera u Velikoj Britaniji, koja je odlazila u Ganu volontirati, pretvorilo se u najgoru noćnu moru.Dan nakon što je doputovala, u junu 2014., doživjela je stravičnu nesreću. Bila je u minibusu s 14 ljudi koji se sudario s drugim vozilom.
“Hodala sam oko busa, bila sam sva dezorijentisana. Jedina stvar koje sam bila svjesna je to da mi je lice potpuno razrezano. Ljudi oko mene su me hvatali za ruke i govorili da ga ne dodirujem”, ispričala je za “Independent“…
Pojurili su s njom u bolnicu. Lice joj je rasječeno, izgubila je osjet u jednom oku, slomila je kuk, nekoliko rebara, više kostiju u leđima i lakat. Šest dana je ležala u bolnici, a tada su je prebacili u Veliku Britaniju gdje su joj skinuli šavove s lica. Trebala su joj dva mjeseca da se oporavi.
Rijetko je izlazila iz kuće. Kaže da je na neki način vegetirala. Emotivno je potonula. Ipak, malo po malo, vratila je svoje samopouzdanje i nezavisnost. U tome su joj puno pomogli prijatelji jer je ni u jednom trenutku nisu gledali drugačije nego prije nesreće.
Ljudi na cesti znaju buljiti u nju, ali nije bilo, kaže, uvredljivih komentara. U početku je pokušavala sakriti ožiljak šminkom, ali odustala je.
“Naučila sam ga nositi s ponosom. Bilo je teških trenutaka, ali ne osjećam potrebu izaći iz kuće s punim licem šminke svaki dan”, kaže ova hrabra djevojka.
Ogroman ožiljak na licu podsjećat će je cijeli život na to što je proživjela. Ipak, to je nije pokolebalo. Nastavila je živjeti “punim plućima”, ne skriva ožiljak i zahvalna je nebesima što je ostala živa. Danas putuje i održava motivacione govore ljudima koji su u sličnoj situaciji kao ona, bilo zbog neke nesreće ili bolesti.
“Ljudi hodaju naokolo s različitim ožiljcima. Neki se vide jer su izvana, a neki ne. Jedni su tjelesni, drugi mentalni. Oni osjećaju da sa mnom mogu razgovarati otvoreno i to mi je dalo golem uvid u borbe s kojima se mladi ljudi susreću u ovom modernom svijetu u kojem svatko pokušava biti savršen”, napomenula je.
“Život je previše kratak da bi se zamarali malim stvarima i brinuli što drugi misle o nama. Ja sretno i ponosno nosim svoj ožiljak, jer je to znak onoga što sam prošla i znak da trebam biti svjesna koliko sam sretna”, dodaje Phyllida.
