Za razliku od svojih roditelja, a naročito u odnosu na svoje pretke, današnja djeca imaju brojne zdravstvene probleme koji nekada nisu bili uobičajeni za razdoblje djetinjstva. Kao posljedica stresa kod mališana se danas sve češće javljaju vrtoglavice, glavobolje, bolovi u grudima, problemi s probavom, brzo umaranje… Jedan dio djece zbog velikog stresa živi u strahu i velikoj brizi. Nemali je broj pokušaja samoubojstva u tinejdžerskom razdoblju ili bježanja od kuće, mnogi počinju koristiti alkohol i droge, postaju agresivni. Bezbrižno djetinjstvo je daleka prošlost, htjeli mi to priznati ili ne.
Najveći dio tereta u odgajanju djece je, naravno, na roditeljima. Iako se od njih očekuje da spriječe ovakve neželjene situacije, često ni sami ne vladaju vještinama kojima bi trebali podučavati djecu. Idealno bi bilo da se za roditeljstvo pripremaju bar nekoliko godina prije nego što će se dijete roditi, jer samo ako su tjelesno i mentalno zdravi, emocionalno stabilni, spremno će dočekati trudnoću i rođenje djeteta.
Prenatalna psihologija i suvremena tehnologija nam jasno pokazuju da beba doživljava stres istovremeno kada i majka. Zato bi trudnica trebala biti pošteđena svih neugodnosti, biti okružena lijepim stvarima, pažnjom, ljubavlju, da joj svi ugađaju. To razdoblje iščekivanja je vrijeme najvećeg mira. Ili bi bar tako bilo najbolje.
Prvi veliki stres kojem je beba izložena je porođaj a na to se često ne obraća dovoljna pažnja jer je fokus na ženi i na medicinskim postupcima koji se provode. Okolina u kojoj dijete dolazi na svijet nije uvijek prijateljska. Uglavnom je hladno, svjetla su jaka, dodiri grubi, zvuci prejaki, pa ne čudi što se u tom trenutku malo i nejako biće oglašava glasnim plačem. A onda slijedi naglo odvajanje od majke presijecanjem pupčane vrpce i odnošenje u drugu prostoriju.
Ovaj nagli skok može se ublažiti promjenom uvjeta u kojima se dijete rađa… uz prigušeno svjetlo, u tišini i u toploj i tekućoj okolini. Prilagođenim postupcima, nježno, blago i s poštovanjem može se dočekati beba, što bi dovelo i do smanjenja stresa kojemu je izložena dolazeći na svijet.
Za rođenje bez nasilja zalagao se još 1966. godine francuski ginekolog Frederick Leboyer, a do današnjih dana ništa se nije promijenilo..
Je li to kako se dijete rodilo zaista toliko važno, obzirom na ono što ga čeka u životu?
Frederick Leboyer poistovjećuje rađanje s početkom disanja, funkcijom koja ne prestaje sve dok smo živi. Svi ljudi dišu ali svatko na svoj način. Od velike je važnosti kako se ovaj proces odvija, slobodno ili otežano. Ljudi koji dišu polovično, nisu u stanju izdahnuti, niti se smijati spontano. Oni koji dišu punim plućima, žive slobodno, a za to su potrebna uspravna leđa i slobodna kralježnica, elastična i savitljiva. Ako postoji bilo kakva blokada duž kralježnice, disanje je otežano, život nije cjelovit. A disanje počinje samim rođenjem i određeno je za čitav život, ne može se naučiti kasnije. Zato o tome treba misliti kada se dijete rađa i pružiti mu najbolje uvjete za početak života. Bez stresa.
