Nakon razvoda, suprug je dao, sada već bivšoj ženi, samo jedan dan da se iseli. Spakovavši svoje stvari, ona je riješila da priredi sebi oproštajnu večeru: poslednji put je sjela za ogroman, prelijep trpezarijski sto, upalila je svijeće, pustila opuštajuću muziku i servirala sebi večeru. Na stolu su bili škampi, kavijar i boca.
Završivši trpezu, uzela je nekoliko polupojedenih repića škampa, poumakala ih u kavijar i stavila ih u garnišne za zavjese, u svim sobama, svoje, već bivše kuće, piše “Novi“…
Muž je, sa svojom novom djevojkom, bio nevjerovatno sretan prvih nekoliko dana.
Ali, uskoro, u cijeloj kući pojavili su se neprijatni mirisi. Uradili su sve šta se moglo uraditi u kući: čistili, brisali, prali, luftirali, uradili deratizaciju, čak su promjenili podove i prekrečili zidove… Potrošili su veliku količinu novca da bi se oslobodili ovog zla.
Ali, ništa nije djelovalo… Miris je bio prisutan, i svakim danom postajao sve gori. Prijatelji su prestali da ih posjećuju, vadivši se na različite razloge.
Napokon su riješili da prodaju ovu smrdljivu kuću i kupe drugu. Prošao je mjesec, ali nisu uspjeli da pronađu kupca. Morali su prilično da se zaduže u banci da bi kupili novu kuću, jer nisu prodali staru.
Bivša žena ga je pozvala poslije mjesec dana, čisto da vidi kako je.
Ispričao joj o svom problemu sa prodajom kuće, ne ulazeći naročito u detalje. Ona mu je rekla da joj nedostaje ta kuća, i voljela bi da je otkupi. Muškarac se brže bolje složio sa cijenom, koja je bila najminimalnija moguća.
Ssedmicu dana kasnije, zadovoljan, stajao je i smješio se, posmatrajući kako radnici tovare njegove stvari, da ih presele u novu kuću… Sve, uključujući i garnišne za zavjese…
