Ureaplasma urealyticum je bakterija koja često nastanjuje intimna područja i žena i muškaraca, a može biti uzrok neplodnosti, spontanih pobačaja i malformacija fetusa.
To je spolno prenosiva parazitska bakterija koja, baš kao i virusi, nema ćelijski omotač i može poprimiti različite oblike. Protiv nje nije moguće uspostaviti trajni imunitet pa su zato ponovljene infekcije ovom bakterijom vrlo česte.
Infekcije ureaplazmom obično počinju poslije puberteta i ovise o seksualnoj aktivnosti. Postojanje infekcije u zdravih i muškaraca i žena nalazi se kod čak 75 posto spolno aktivnih osoba.
Ugroženiji su muškarci
Intekcije svim mikoplazmama (Mycoplasma hominis, genitalium i ureaplasma urealyticum) mogu biti uzuzrok infekcija koje znaju rezultirati neplodnošću, spontanim pobačajima i malformacijama fetusa, a sve se češće dijagnosticiraju i kao uzročnici sistemskih bolesti u trudnica, rodilja, djece i imunosuprimiranih osoba.
Mada je riječ o spolno prenosivoj infekciji, ureaplazme se mogu se naći na vlažnim površinama (osobito peškirima), u bazenima, saunama, salonima za masažu, ali i drugim nečistim predmetima za intimnu upotrebu. Zato je moguća i kontaktna infekcija.
Rizik za infekciju ovom bakterijom najveći je među mlađim muškarcima i ženama koji često mijenjaju partnere, a ugroženiji su muškarci, dok je srodna mikoplazma hominis rizičnija za žene.
Brojni simptomi
Infekcija najčešće prolazi bez ikakvih simptoma, a kad se pojave, mnogo je varijacija. Najvažniji simptomi su:
– neplodnost,
– veća učestalost spontanih pobačaja,
– zdjelična bol,
– oskudno krvarenje između menstruacija te
– simptomi infekcije genitalnog trakta kao svrbež, peckanje, iscjedak.
Od općih simptoma mogu se naći:
– hronična upala grla,
– bubrežni kamenci,
– crvene oči i osjetljivost na svjetlo,
– glavobolje,
– artritis,
– astma,
– bol u trbuhu,
– krvava stolica, proljev.
Infekcija ureaplazmom također može uzrokovati nespecifični uretritis u oba spola, za razliku od specifičnog kojeg uzrokuje Neisseria gonorrhoeae, izazivač gonoreje.
Nespecifični uretritis češći je kod muškaraca i obično je bez simptoma. Ipak, moguća je pojava bjelkastog iscjetka oko tri nedjelje nakon infekcije, a mogu se javiti i svrbež i peckanje prilikom mokrenja.
Rizici u trudnoći
Infekcija ureaplazmom je naročito opasna u trudnica, jer može uzrokovati infekciju plodovih ovoja (korioamnionitis) te prijevremeno prsnuće vodenjaka i prijevremeni porod.
Ako infekcija tokom trudnoće prođe kroz placentu ili ako se ureoplazmom novorođenče inficira tokom prolaska kroz porođajni kanal, moguće je:
1. da će beba zbog infekcije tokom boravka u majčinom stomaku zaostati u napredovanju i imati nisku porođajnu masu (hipotrofija novorođenčeta),
2. moguća je i bakterijemija (prisutnost bakterije u krvi),
3. postoji rizik za pneumoniju (upala pluća) i meningitis (upala moždanih ovojnica).
Smatra se da 40 procenata inficiranih trudnica prenose infekciju na čedo.
Ž4 = Dijagnoza infekcije
Dijagnoza se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz brisa grlića rodnice i/ili uretre u odgovarajućim kulturama ili detekcijom antitijela (serološka dijagnostika).
Manje osjetljiva metoda kultivacije pomoću specijalnih podloga traje 1-2 sedmice, dok molekularna dijagnostika (PCR) koja se odlikuje većom osjetljivošću i brzinom, daje rezultate već za 2-4 dana.
Ž4 = Kako se liječi
Liječenje je obavezno istovremeno za oba partnera, a provodi se antibioticima u cilju sprečavanja komplikacija. Većina antibiotika kao što su penicilini i cefalosporini djeluju na ćelijski omotač, a kako ga ova bakterija nema, oni se i ne primjenjuju u slučaju ureoplazme.
Od ostalih antibiotika najčešće se koriste tetraciklin, eritromicin i flourokinolon. Trudnice se moraju o odgovarajućem antibiotiku temeljito savjetovati sa svojim ginekologom.
Tokom terapije preporučuje se suzdržavanje od spolnih odnosa zbog mogućih recidiva, a nakon provedene terapije nalaz treba ponoviti za 2-4 mjeseca.
Ž4 = Kako spriječiti
Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbjegne ovu vrstu spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu vagine može dovesti do infekcije.
Najučinkovitija metoda, koja bi rizik od infekcije mogla svesti na najmanju mjeru je suzdržavanje od spolnih odnosa. No, ta opcija nije realna. I pravilan izbor partnera smanjuje rizik. Opasnost su spolni kontakti s nepoznatom ili gotovo nepoznatom osobom.
Zaštita koja će pružati zadovoljavajuću sigurnost je upotreba kondoma. Istraživanja su utvrdila da lateks kondom može zaštiti od prenosa najvećeg broja virusnih i bakterijskih infekcija. Preporučljiva je i temeljita higijena (tuširanje), naročito intimnih dijelova, nakon svakog spolnog odnosa.
Također treba imati u vidu mogućnost kontaktne infekcije ureaplazmom koja se zadržava na vlažnim površinama i zato oprezno birati bazene, saune, salone za masažu i strogo voditi računa o higijeni intimnog rublja.
