Koju namirnicu svaka žena bi trebala imati u svojoj kuhinji?
Odgovor je –Cimet.Postoje dvije vrste cimeta:-mljeveni i štapić. Naime, štapić cimeta praktičan je u pripremi aromatiziranih napitaka i kompota, a mljeveni će dati izvrsnu aromu voću i kolačima.
Opis i porijeklo:
Cimet je jedan od najstarijih poznatih začina, spominje se već od 2800 godina prije Krista u Bibliji i u rukopisima na sanskrtu, a prva zabilješka o cimetu dolazi iz stare Kine. Slatkastog okusa i finog mirisa koji se dobiva iz malog zimzelenog drveta nalik lovoru. Sam začin je njegova kora, oguljena sa tankih grančica. Vanjska kora se oguli i baca, a unutrašnja se uvije u štapiće promjera oko 2,5 cm. Na tržište dolazi i mljeveni cimet u obliku praha.Oba ova cimeta su veoma značajna za naše zdravlje.
Između 50 i 250 vrsta cimeta dvije su glavne vrste: cejlonski cimet (Cinnamomum zeylanicum) i kasija (Cinnamomum cassia). Kasija je vrsta koja se najčešće nalazi u našim trgovinama, oštre je i peckave arome, snažnog mirisa i jeftinija je od cejlonskog cimeta. Za dobivanje kasije sijeku se cijele grane i mala stabla, što štapićima daje grublju i gušću teksturu. Međutim, smatra se da je pravi cimet cejlonski, koji je svjetlije boje, neobično sladak i nježne, tople i ugodne arome, izrazitog mirisa i fino usitnjen. Porijeklom je sa Šri Lanke iako se danas uzgaja u većini toplih i vlažnih tropskih krajeva (Indonezija i Indija).
U drevnom Egiptu koristio se kao lijek, aroma u pićima i za kreme, a bio je skuplji od zlata. U srednjem vijeku je kao i đumbir bio osnovni sastojak u kulinarstvu. Potrebe su bile tolike da su se organizovala i brojna istraživačka putovanja. Danas je najveći izvoznik cejlonskog cimeta Meksiko, gdje se koristi u napitcima kao što je kafa, topla čokolada ili čaj.