Dušica Grabović prije više od mjesec dana riješila je da spakuje kofere i iz rodne Srbije preselila se u Australiju, gdje često evocira uspomene i događaje iz svog života, koje redovno dijeli sa svojim pratiocima na Instagramu.
Ovaj put Dušica je svojim prijateljima na ovoj društvenoj mreži otkrila do sada nepoznate detalje iz njenog života, koji je bio sve samo ne “med i mlijeko“.
– U prvoj godini života mi je tekla krv iz ušiju i taj dan sam hitno prebačena u bolnicu. Doktori su uspjeli da me spasu… – započela je priču Dušica, čiji se pakao nastavio poslije nekoliko godina, kada se igrala sa bratom blizancem u blizini bunara.
– Napravila sam brodić od plastične čaše koji mi je izmakao iz ruku, okliznula sam se i pala u bunar. Moj brat blizanac je plakao iz sve snage i taj plač je čuo slučajni prolaznik. Spasio mi je život – prisjetila se Dušica. Međutim, to nije sve – nekoliko godina kasnije doživjela je nezgodu prilikom skijanja, kada je u velikoj brzini udarila u cigle.
– Komšija je čuo i odvezao me u bolnicu, jer su brata od tetke već uzeli, a mene ostavili krvavu u snijegu… Šest mjeseci sam jela na slamčicu – ispričala je Dušica, koja se u jedanaestoj godini umalo udavila u jezeru nadomak Priboja.
Kako je odrastala, njeni problemi su bili sve ozbiljniji.
– U dvadesetoj godini života sam ležala u bolnici zbog jake upale jajnika. Da bi ubrzali proces ozdravljenja, dali su mi pogrešnu vensku terapiju. Doživjela sam anafilaktički šok i pala u komu iz koje se nisam budila dva dana. Ta dva dana sam gledala samo cvijeće oko sebe. Ne znam da li sam tada doživjela kliničku smrt, ali znam da me ništa nije boljelo dok nisam otvorila oči. Sjećam se da sam tada prvo ugledala svoju mamu koja je još uvijek bila živa – prisjetila se Dušica, koju nije zaobišao ni tumor.
– U 31. godini života sam otišla na rutinsku kontrolu kod ginekologa. Pošto sam došla u privatnu kliniku, doktor mi je saopštio da taj dan imam besplatan pregled dojki. Nakon ultrazvučnog pregleda doktor je primijetio i napipao tumor veličine 5 centimetara. Jedino čega sam se sjetila i uputala jeste:”Zašto, Bože, moram proći isto što i moja majka koja je imala rak”. Nikom ništa nisam pričala, operisala sam se nakon dva dana – navela je Dušica, koja je dodala da joj je doktor, nakon operacije, objasnio da danas ne bi bila živa da je bar malo zakasnila sa pregledom.
