Bezbroj operacija radi se na pacijentima svake godine, ali malo ko poznaje složeni proces uspavljivanja anestezijom.
Anesteziolog otkriva šta se tačno događa nakon što upadnete u duboki san na operacionom stolu!
Posao anesteziologa jeste da izbriše vašu svijest, ukloni bol i imobiliše tijelo uoči operacije. On mjeri vaš puls dok spavate, provjerava disanje i krvni pritisak.
“Uradio sam više od 30.000 anestezija tokom svoje 30-godišnje karijere. Tretirao sam ljude svih starosnih grupa, od novorođenčadi do penzionera. Pacijenti u mene imaju povjerenja iako me upoznaju tek nekoliko minuta prije zahvata. Otkriću vam šta sve propuštate dok spavate”, najavio je Henri Džej Prezbilo, za Daily Mail.
Zašto ne smijete da jedete?
Sigurno znate da ne bi trebalo ništa da jedete prije operacije. Razlog je to što anestezija opušta mišiće i isključuje reflekse. “Ventili” između grla i želuca se opuštaju, dopuštajući da sadržaj protiče u usta, dok refleks ždrela više ne čuva ulaz u grlo, prenosi Oslobođenje.
Ako hrana završi u disajnim putevima, pacijent može da se uguši ili kiselina iz želuca može da ošteti plućno tkivo. Obično se pacijentima savjetuje da ništa ne jedu 6 do 8 sati prije operacije. Samo bistre tečnosti su dopuštene, i to do dva sata prije operacije, s obzirom na to da ne treba da napune želudac kiselinom. Masna hrana proizvodi najtvrdokorniju kiselinu, kojoj treba osam sati da se ukloni iz stomaka.
Neki pacijenti se svega sjećaju
Više od vijek i po nakon što se inhaliranje eterskog gasa pokazalo kao najbolje sredstvo za omamljivanje, još uvijek ne možemo da odgovorimo na osnovno pitanje: Kako radi anestezija? Postoji rasprava o tome da li sprječava formiranje pamćenja za vrijeme operacije.
Kako bi se osigurala potpuna amnezija, ponekad se tokom postupka daju dodatni lijekovi. Očekivanje je da se nijedan pacijent neće sjetiti šta se događalo dok su bili u dubokom snu, ali neki se ipak sjećaju.
Starijim ljudima treba manja doza
Procenat inhaliranog gasa koji je neophodan za postizanje stanja hemijske kome ne razlikuje se mnogo s obzirom na vrstu ili veličinu, bilo da je to miš, slon ili čovjek. Zapravo, veća promjena nastupa s godinama nego među vrstama – što ste stariji, to je manje gasa potrebno.
Isto se ne može reći i za anestezijske lijekove koji se primjenjuju injekcijom. Potrebna količina se povećava kako se nivo potrošenog kiseonika povećava. Male vrste imaju tendenciju da konzumiraju više kiseonika po kilogramu od većih vrsta i kao rezultat toga, doza po kilogramu anestezijskog lijeka ubrizganog u čovjeka mogla bi da ubije jednog slona, ali ne i miša.
Injekcija posljednjeg pokušaja
Uobičajeno se koriste tri vrste gasa: desfluran, izofluran i sevofluran. Sevofluran je najpopularniji. On se malo razlikuje od etra, koji je prvi put korišćen 1846. godine, ali dramatično smanjuje vrijeme do gubitka svijesti – potrebno je otprilike osam do deset udisaja dok pacijent ne zaspi.
“Majka svih lijekova u mom kompletu, posljednji napor za spas života, jeste epinefrin. Ima posebno mjesto u mom setu, koje zovem Oh, ne. Stoji na vrhu mašine za anesteziju, odmah desno od monitora. Kad god iko u sali kaže Oh, ne, ja refleksno hvatam špric sa epinefrinom. Hormon, koji se ponekad naziva adrenalin, ubrzava otkucaje srca i povećava krvni pritisak. To je spas života”, otkriva stručnjak, prenosi Alo.
Zašto ste nakon buđenja zbunjeni?
Postoji duboko uvjerenje da anestezija ukrade nešto iz pacijentovog uma. Prerano puštanje porodice pacijentima u sobu za oporavak samo jača ovu pogrešnu vjeru. U poređenju sa sekundama koje su potrebne za izazivanje anestezije, gasovima treba znatno duže da prestanu da djeluju. Pacijent je u stanju da odgovori na naredbe ubrzo nakon operacije, ali prepoznavanje zahtjeva višu funkciju mozga i posljednje se vraća, objasnio je dr Prezbilo.
Izvor: hayat.ba
