O njenoj hranljivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine gvožđa od spanaća i više vitamina C od limuna i pomorandže.
Riječ je o biljci koja se naziva potočarka (Nasturtium officinale). Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Porijeklo potočarke je područje Euroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svijetu.
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku historiju. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Antički grčki doktor i otac medicine Hipokratcenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je službeno međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutno najzdravijim povrćem na planeti, odnosno namirnicom broj 1.
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacioni efekat. Potočarka utiče na razmjenu hemijskih jedinjenja u našem metabolizmu te reguliše poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.
Potočarka čisti krv, osvježava, podstiče apetit i pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u narodnoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka.
Preporučuje se uzimanje svježeg soka u razmjeri 1 : 5, jedan dio soka i pet djelova vode jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa prekidima, odnosno pauzama.
Gorušičino ulje koje sadrži većim se djelom izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga.
Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Naučna istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i spriječava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, isjecakti tako da dobijemo kašastu smjesu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata te poslije skidanja operemo, tj. isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i sirćetu te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno nasjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmješana tri sata.
Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
