Allah dž.š. daje čovjeku da na dunjaluku provede dane života dok ne ispuni rok koji mu je određen i sudbinu koja mu je zapisana. Kada mu se približi smrtni čas, silaze četvorica meleka: jedan mu tegli dušu iz desne noge, drugi iz lijeve noge, treći iz desne ruke i četvrti iz lijeve ruke. Zatim mu izvlače dušu iz njegovog jezik i njegovih prstiju. Muhammed a.s. je rekao da se duša izvlači iz tijela kao što se dlaka izvlači iz tijesta, a duh se izvlači kao što se izvlači žarač iz nakvašene vune.
Umiruća osoba tada ima osjećaj kao da joj je utroba puna trnja ili da mu duša prolazi kroz iglenu ušicu ili kao da je nebo poklopilo zemlju, a on se našao između njih. U vrijeme kada duša postepeno napušta tijelo ona biva izložena raznim iskušenjima i smutnjama. Allah dž.š. od tih smutnji oslobađa koga hoće, na što ukazuju njegove riječi: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nas već na pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost.”
Postavlja se pitanje zašto oči kod umrlog ostanu otvorene nakon što je preselio na bolji svijet. Odgovor možete pronaći u sljedećem videu.
