Vedad Ibišević (33) završio je reprezentativnu karijeru. Za BiH je odigrao 82 utakmice te zabio 28 golova od čega dva najvažnija u povijesti, a njegova životna priča uistinu je fascinantna…
Jedan od najznačajnijih i najboljih sportaša u povijesti Bosne i Hercegovine svakako je Vedad Ibišević (33). Popularni ‘Vedator’ svojim je golom u Kaunasu odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu te na istom natjecanju ušao u povijest kao strijelac prvog gola za Bosnu i Hercegovinu na nekom velikom natjecanju.
U minulom kvalifikacijskom ciklusu za Rusiju 2018. Bosna i Hercegovina završila je iza Belgije i Grčke i nakon pobjede kod Estonije Ibišević je odlučio završiti reprezentativnu karijeru.
‘To je izgledalo kao grob’
Nogomet će nastaviti igrati u berlinskoj Herthi za koju igra od 2015., a napadačev učinak u dresu BiH reprezentacije zauvijek će ostati upisan u povijesne knjige. Ibišević je odigrao 82 utakmice te zabio 28 golova za ‘liljane’, no sam put do zvijezda bio je poprilično trnovit. Ne toliko u nogometnom smislu koliko u onom običnom, životnom. Vedada prati priča o kojoj ne govori puno, ali neke stvari je ispričao. Prošao je sve strahote rata u Bosni i Hercegovini.
U svojoj Vlasenici kao dječak proživljavao je pravi pakao zajedno sa svojom obitelji. – Majka je u šumi blizu kuće iskopala rupu za mene i sestru, široku i dugu oko metar, a duboku oko pola metra. To je izgledalo kao grob. Jednog nas je jutra odvela na to mjesto koje je bilo prekriveno plahtama i jastucima i rekla nam je da se sakrijemo. Tog je jutra u našu ulicu stigla srpska vojska. Čuli smo viku, psovanje i obijanje kuća. Moj najvažniji zadatak je bio ne dozvoliti sestri da zaplače. Da su nas čuli i pronašli, sigurno bi nas odveli u logor – ispričao je Ibišević svojedobno za američki ESPN.
U ratu mu ubili djeda
Ta četiri mjeseca 1992. godine kada su srpske paravojne jedinice ušle u vlaseničko naselje Pijuke ostaje vječno urezano u Vedadovu memoriju. Zločinci su pozvali stanovništvo van iz kuća, a kad su ovi izašli, počela je paljba po njima. Osmog dana lipnja 1992. ubijeno je 11 stanovnika Pijuka među kojima je i Vedadov djed. – Majka je zatim odlučila da spremimo stvari i krenemo za Tuzlu. Srpski vojnici su imali popis obitelji koje mogu ići za Tuzlu, dok su svi druge preusmjeravali za Srebrenicu. Na popisu za Tuzlu nije bilo obitelji Ibišević, ali je majka odlučila s nama ući u autobus. Jedan nas je vojnik prepoznao i majka se pokušavala s njim nagoditi kako bi nas pustio. Na kraju je uspjela to postići tako što mu je predala ključeve naše kuće u Vlasenici – rekao je Vedad Amerikancima.
Talentovanog Vedu prepoznao Vaha
Ibiševići su uspjeli stići do Tuzle i tu je Vedad počeo trenirati nogomet u Zmaju od Bosne. Spajajući kraj s krajem, odlučili su 2000. otići u Švicarsku gdje su se zadržali deset mjeseci. Zatim sele u SAD gdje Vedad počinje s ozbiljnim nogometom. NA NCAA turniru koledža bio je uvjerljivo najbolji igrač 2003. godine, a već godinu kasnije zbog Vahida Halilhodžića dolazi u Paris Saint-Germain. Morao je dodatno ‘očeličiti’ posudbom u Dijonu, no 2006. prelazi u njemačku Alemaniu Aachen, godinu kasnije u Hoffenheimu gdje je igrao vjerojatno i najbolji nogomet u karijeri. Sjećamo se njegovih 18 komada u 17 utakmica u debitantskoj bundesligaškoj sezoni Hoffenheima 2008. Imao je uz to i sedam asistencija te bio najbolji igrač u Njemačkoj, a klub se nalazio na liderskoj poziciji!
Nažalost, teška ozljeda križnih ligamenata baca ga van stroja šest mjeseci zbog čega propušta ostatak sezone. Ibišević je zabio prvi, stoti i 150. bundelisgaški gol Hoffenheima.
Idol nacije
Unatoč tome što je prošao ‘pola svijeta’ i stekao veliku slavu, ostao je običan i skroman dečko. U svojoj je Vlasenici sagradio kuću na istom mjestu gdje je odrastao. – Nitko u Njemačkoj ne zna cijelu Vedadovu priču o strahotama rata i njegovom bježanju od istog. Za tri godine boravka u SAD-u, Vedad nikad o tome nije pričao. Niti prijatelju, nastavniku ili poznaniku. Jedino je znao reći da je ‘sve u redu’ i da mu je obitelj ‘imala sreće’. Mislim da čak ni njegova supruga Zerina ne zna cijelu priču o njegovom djetinjstvu u ratu, a i ona je izgubila oca u ratu. I ja koji sam pisao o njemu znam samo 20% onoga što se dogodilo s njim u Vlasenici za vrijeme rata – napisao je američki pisac Wright Thompson. Prije devet godina primio je nagradu ‘Idol nacije’ po izboru bosanskohercegovačkog portala SportSport.ba.
Izvor: freshpress.info
