Djeca mog muža u svojim sobama imaju na zidovima ogromne slike majke i oca u zagrljaju iz vremena kada je ona bila živa. Njihova majka, prva žena mog muža umrla je dok je rađala njihovo drugo dijete. Pokušavam da budem dobra prema njima, ali kada uđem u tu sobu i kada vidim te slike pomislim da sam zamjena i da sam samo kućna pomoćnica i ništa više. Zato sam odlučila da od muža zahtijevam da ukloni slike, i sve što podsjeća na njegovu bivšu ženu. Ako mu je stalo
i ako me voli i poštuje uraditi će to, ako ne, mislim da nemam ni jedan razlog da ostanem sa njim. Stvarno neću da budem druga, desilo se što se desilo, sve razumijm, ali ja sam sad tu i nema smisla da bivša zauzima i dalje prvo mjesto.
