U pitanju je paulovnija ili carsko drvo, specijalni hibrid koji podnosi velike temperaturne razlike, a koje je srbijanac Delimir Grkić iz Paraćina, znatiželje radi, zasadio na svojoj bašči u Zmiču, pišu srbijanske “Novosti“…
Posadio je 230 stabala na 6 duluma i za 2.5 mjeseca skoro sva su visoka tri metra, a debljina stabala im je oko šest centimetara. U rastu zaostaju samo one sadnice koje su bile pod vodom tokom poplave u maju. Grkić je prezadovoljan kako se paulovnija u njegovoj njivi “primila”, mada je, navodi, bio prilično skeptičan kad se odlučio za sadnju. Ipak, radoznalost je pobijedila, a i ekonomski efekat, jer paulovniju poznavaoci nazivaju drvetom budućnosti upravo zbog isplativosti njenog uzgajanja.
Ovo drvo porijeklom je iz Kine gdje se koristi više od 3.000 godina. Rasprostranjeno je i u Japanu, a u Srbiju je stiglo tek nedavno preko rasadnika koji se specijalizovao za proizvodnju i distribuciju ove sadnice. Stvar je u tome da su se tek sada pojavili hibridi ovog neobičnog stabla koji mogu da uspijevaju u klimatskim uslovima kakvi postoje kod nas. Ukrštanjem, paulovnija je adaptirana za naše područje, pa sad nove vrste mogu da izdrže zimske temperature niže i od dvadeset stepeni Celzijusa ispod nule, a ljeti – preko 45 u plusu!
A, da krene sa sadnjom kineskog drveta, Grkića je podstakla, objašnjava, ekonomska kriza i jedna televizijska emisija o njemu.
“Cijena ogrijevnog drveta sve je veća jer se šume nemilice sjeku, a pošumljavanja nema. Stabla paulovnije sam zasadio zbog grijanja i, kako vidim, neću se pokajati. Zaista raste vrlo brzo tako da spremam nove sadnice. Na proljeće zasadiću još 1.000 na 40 ari i tako ću svojoj porodici obezbijediti ogrevno drvo za naredne tri do četiri decenije. Planiram sječu 10 puta u tom periodu, to jest svake četvrte godine”, izvodi ekonomsku računicu Grkić.
Carsko drvo ima ogromne listove i lisnu površinu, zbog čega i raste tako brzo. Lako se obrađuje i spada u kvalitetno tehničko drvo. Za industrijsku upotrebu spremno je za 7 do 10 godina, a za to vrijeme stablo dostiže debljinu od pedesetak centimetara. U Kini, recimo, običaj nalaže da se, kad se rodi žensko dijete, zasadi jedna paulovnija koja se sječe kad djevojka stasa za udaju. Od nje se pravi kompletan namještaj za miraz.
Nakon sječe, novo stablo izrasta iz panja. I tako sedam puta, što u velikoj mjeri čini vrlo isplativom investiranje u sadnicu.
NEKTAR
Zasadi paulovnije odlični su i za pčelare jer su njeni cvjetovi puni nektara. Paulovnija još može da se koristi za ishranu stoke. U tom slučaju sadi se gušće, a lisna masa kosi se svakih 20 dana. Ta stočna hrana hranljivija je od lucerke. Ako se opalo lišće prekrije zemljom, dobije se kvalitetan humus za đubrenje.
KISEONIK ZA 60 LjUDI
Prema Grkićevim riječima, paulovnija je korisna i kao čuvar životne sredine jer nije zagađivač prilikom sagorjevanja. Tona kineskog drveta “daje” svega pola kilograma pepela. Uz to, zbog velike mase i količine listova koji su široki i do 75 centimetara, paulovnija proizvodi veliku količinu kiseonika. Kaže da jedno stablo proizvede kiseonika koliko potroši 60 ljudi.
