Davne 1959., koprivnički div Podravka izbacio je na tržište jedan od najprepoznatljivijih hrvatski proizvoda – Vegetu. Kada je znanstvenica Zlata Bertl, danas poznatija kao „teta Vegeta“, stvorila ovaj spoj začina i sušenog povrća – poglavito mrkve, luka i celera – kao dodatak za juhu, vjerojatno nije ni sanjala kako će za nešto više od pola stoljeća njezin izum i dalje biti neizostavno prisutan i obožavan u mnogim kućanstvima.
No, kako svaka priča, baš poput kovanice, ima dvije strane, tako se i na drugoj strani ove nalazi velika količina ljudi koji će vam o Vegeti reći sve najgore.
Začin ili otrov?
Osim raznih začina te sušenoga povrća, u Vegeti se nalaze i velika količina soli – nje preko 50% – te aditivi, odnosno pojačivači okusa. Aditivi su tvari koje se dodaju hrani kako bi ona što duže trajala, bila “ukusnija” i izgledala dobro. Mnogi će ustvrditi da velikom količinom aditiva, Vegeta ustvari dominira okusom hrane te da hrana gubi svoju aromu.
Aditivi se obilježe E-brojevima, ovisno o njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje. Dijele se u tri kategorije: zelene, koji nisu toliko opasni za ljudsko zdravlje; žute, koje bi trebalo konzumirati u manjim količinama; i crvene, koje bi trebalo izbjegavati pod svaku cijenu.
Najdostupniji aditiv u Vegeti jest vrlo štetni mononatrijev glutaminat MSG – pojačivač okusa i zamjena za sol – kojega se u Vegeti može naći čak oko 15%.
MSG je aditiv E 621, označen crvenom bojom!
Njegove nuspojave kreću se od migrena preko pogoršanih simptoma astme pa sve do izazivanja: mučnine, vrtoglavice, lupanje srca, tjeskobe, bolove u prsima, hiperaktivnost, nadutost, žeđ, hladan znoj, crvenilo lica, alergijske reakcije. U velikim količinama može dovesti do odumiranja živčanih stanica, a to se pak povezuje sa nastankom Allzheimerove, Parkinsonove, Huntingdonove bolesti. Zabranjen je u dječjoj hrani.
Upravo zbog MSG-a, mnoge su majke iz svojih kuhinja izbacile Vegetu.
„Fora“ Vegete je upravo u toj otrovnoj čarobnoj kemiji, a ne u sušenom povrću. Uzmite samo sušeno povrće i dodajte ga u vašu juhu, uz sol i začine, upravo onoliko koliko ga realno biva u dozi Vegete i vidjet ćete da je juha „bljutava“ u odnosu na onu koju „oplemenjujete“ ovim dizajniranim začinom.
Ako, pak, u istu takvu juhu dodate, u prikladnoj proporciji, samo natrijum glutaminat, ili sličan toksin s liste E612-621 i ostalih „E“ lista, onda će juha biti „izvrsna“! Prema tome, sušeno povrće je tu samo kao pokriće za kemijsku supstancu koja će vas prevariti i zatrovati. Tako vi skupo plaćate sol, mrvicu sušenog korjenja i mrvičicu začina, a uz to kupujete otrov.
Na žalost i Vegeta Natur sadrži kvaščev ekstrakt. Kvaščev ekstrakt je umjetno dobivena glutaminska kiselina koja tako izolirana ‘pojačava’ slani okus. Istina je da je ta glutaminska kiselina neesencijalna aminokiselina, ali prirodna se nalazi u hrani te bi ju kao takvu trebalo i unositi u organizam i taj unos je pravilnom prehranom i više nego dovoljan.
Postoje neke organske verzije takvih začina bez tih aditiva ali čemu to? Zar ne možemo sami začiniti jelo sa solju, začinima, svježim povrćem i začinskim biljem?
Prije svega, jezik i um nam moraju ozdraviti od tih jakih i umjetnih okusa. Počnimo cijeniti izvorni blagi okus hrane koji nije prekriven gomilama soli i pojačivača okusa, naučimo koristiti ogromnu paletu začina i mirise začinskog bilja. Trebaju li nam zaista tvornički dizajnirani prahovi i kocke prepuni soli i aditiva?
