POTRESNA SLIKA IZ BEOGRADSKE BOLNICE O KOJOJ PRIČAJU SVI: DANIMA JE LEŽAO U KOMI, A ONDA JE NAIŠLA ONA…

Posted on Jun 30 2017 - 2:54pm by Mirela Mirelic

Društvenim mrežama se proširila POTRESNA priča o MAJČINOJ ljubavi koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Korisnik Facebook-a Živojin Žika Petrović objavio je na status koji je nazvao “Priča bez naslova”, a u kojem govori o jednom svom starom prijatelju koji je u bolnici. Tekst statusa nikoga nije ostavio ravnodušnim, a preokret koji čitalac saznaje na kraju, otkriva istinsku snagu prave ljubavi, piše Kurir.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Priča bez naslova…

U bolničkoj postelji je moj stariji prijatelj, divan gospodin i veliki čovjek, maderaš, nekada glumac Ateljea 212, poslije toga uspješni privrednik u Meksiku kojem se igrom nesretnih okolnosti materijalno bogatstvo istopilo, a sada je penzioner u Beogradu.

Njegovo ime je Branimir Zogović Zoga (73). Sve smo činili da ga povratimo iz kome, osnažimo i izliječimo. Cijela moja starija ekipa iz Madere je svakodnevno brinula o njemu. Njegova djeca i unuci žive u Meksiku, spremaju se da krenu za Srbiju. On je danima u komi…Međutim, dobijam poziv iz bolnice da hitno dođem jer je jedna baka nenajavljena i u goloj vodi doša do njega. Jedva sam se probio jer je ulica Bulevar oslobođenja zakrčena zbog radova. Kada sam ušao u sobu i vidio ovaj prizor, nisam mogao da vjerujem. Pored njegove postelje, jedva je stajala bakica u crnini, jednom rukom oslanjala se na štap a drugu je držala na njegovom srcu…

Ona živi sama u Bulevaru kralja Aleksandra, blizu hotela Metropol, jedva je pokretna i vrlo slabo čuje. Nije mogla više da izdrži i danas je krenula da ga obiđe. Sišla je ispred zgrade, uzela taksi i tražila da je odveze do bolnice koja se nalazi blizu Veterinarskog fakulteta. Taksista je uspio da dođe do Slavije ali dalje se, od gužve, nije moglo. Izašla je iz taksija i krenula pješke!

Dva sata je, korak po korak nogu pred nogu, hodala i probijala se do bolnice. Nadljudskim naporom se popela uz stepenice i pronašla ga u jednoj bolničkoj sobi.

Zatekao sam je kako u suzama nježno masira njegovo srce. Neopisiva scena. Ostali smo još sat vremena tako. Nakon toga sam je vratio do stana i smjestio u krevet. Ali tu se priča ne završava…

Malo nakon toga su me ponovo zvali iz bolnice! Tek tada se umalo nisam onesvijestio!

Kažu mi da je naš dobri Zoga izašao iz kome i da je svjestan i da hoće da me čuje na telefon… Par rečenica smo razmijenili. Ljudi, ovo mora da je san!

Ova divna baka je uspjela ono što medicina nije!

Možda zato što je ta divna bakica njegova majka, Desa Zogović, ima 97 godina, ona je prvoborac Drugog svjetskog rata, odlikovana je ordenom Narodnog heroja kao i sa više drugih medalja i spomenica! Ona je sve ono što se poželjeti može!

Ushićen, odletio sam da joj saopštim radosnu vijest. Tada sam na njenom licu vidio suze radosnice…tiho mi je rekla…

“Majka razumije ono što dijete nije izgovorilo”.

Leave A Response