Njemačka je za mlade obećana zemlja-zemlja rada reda i dobrih plaća Mnogi su spremni zanemariti svoje kvalifikacije i radno iskustvo stečeno u Hrvatskoj kako bi počeli iznova i priskrbili si bolju budućnost.
Prema procjenama temeljenim na podacima Njemačkog državnog zavoda za statistiku iz Hrvatske se u Njemačku prošle godine odselilo više od 50 tisuća osoba. Među njima je i sportski novinar Korčulanin Marko Nobilo, Ppiše “CIK“.
“Idem od nule. Dolazim u Njemačku kao stranac i ne mogu tražiti privilegije koje ne zaslužujem”, rekao je za Deutsche Welle u lipnju ovaj mladi Korčulanin, a sredinom listopada spakirao je kofere i sletio u Berlin, gdje se je, čini se, dobro snašao.
Dočekali su ga obiteljski poznanici, a potom je sve išlo kao ‘po špagici’, onako po njemački. Počeo je raditi nakon tri tjedna, iako je, dodaje, mogao i prije.
Plaća za pola radnog vremena 700 eura mjesecno, plus 450 eura za dodatni rad
Sada na pola radnog vremena radi u jednom hotelu nedaleko središta Berlina.
“To je hotel s četiri zvjezdice, ima 200 soba. Moj posao je da punim mini-barove po sobama. Radim taj posao četiri sata dnevno pet dana u tjednu za nešto manje od 700 eura. Nekoliko puta mjesečno, za dodatnih 450 eura, perem posuđe u istom hotelu u večernjoj smjeni. Plaća dolazi krajem tekućeg mjeseca što je šokantno za mene”, uspoređuje Marko situaciju s Hrvatskom u kojoj radnicima i po nekoliko mjeseci kasni plaća, a često ni ne uspiju naplatiti svoja potraživanja od poslodavaca. Pogotovo kada je riječ o sve nesigurnijem i potplaćenom novinarskom poslu.
U hotelu u kojem radi šarolika je ekipa, uz nekoliko Nijemaca, svi su ostali stranci; Poljaci, Španjolci, Belgijanci, Rusi.
Da isti posao radi u Hrvatskoj, radni dan mu se ne bi puno razlikovao. “Osim što je sve nekako normalnije i puno organiziranije, počevši od javnog prijevoza. Aplikacija na mobitelu mi izračuna kad moram krenuti iz kuće da bih došao u željeno vrijeme do posla, a mogućnosti je nekoliko za taj jedan smjer. Javni prijevoz je točan i uredan. A dan kao dan, posao i kuća”, priča Marko.
